Zabrana Diskriminacije

U svom prvom a nadam se da ne i poslednjem istraživačkom radu na temu„zabrana diskriminacije", posvetio sam posebnu pažnju na cjelokupno stanje

u matičnoj državi, Bosni i Hercegovini. Pošto je tema o zabrani diskriminacije neiscrpna, pokušao sam se držati postulatajstorijskog toka kao i krucijalno važnih a za temu diskriminacija neizbježnih podataka.Pri izradi pristupnog rada nesebičnu pomoć su mi pružile kolege iz Ministarstva vanjskih poslova kao i Ministarstva za Ijudska prava koji su bili neiscrpan izvor informacija.

Ustavom Bosne i Hercegovine članom IV 4.a) predviđeno je da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donosi zakone u cilju izvršavanja obaveza Bosne i Hercegovine vezanih za član II 1. Ustava BiH - Ljudska prava i osnovne slobode i člana 2.- Međunarodni standardi , a u vezi sa članom II 3. Katalogom prava koji utvrđuje da su sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine jednake u uživanju Ijudskih prava i osnovnih sloboda počev od egzistencijalnog Ijudskog prava na život preko prava osobe na ličnu slobodu i sigurnost što ukjučuje zabranu mučenja, nečovječnog postupanja i kažnjavanja, držanja u ropstvu ili potčinjenosti do prava na slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti koje podrazumjeva slobodu izražavanja, mirnog okupljanja i odabira mjesta prebivališta.

Evropska konvencija o Ijudskim pravima i osnovnim slobodama (iz 1950.god.) je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i kao takva ima snagu direktne primjene u bosansko-hercegoviačkoj jurisdikciji, pa samim tim i čl. 14 Konvencije koji zabranjuje svaki vid diskriminacije direktno je primjenjiv u pravnom sistemu BiH kao i Prtokol 12 uz istu koji sadrži odredbu opšte zabrane diskriminacije.

Također i drugi međunarodni instrumenti za zaštitu Ijudskih prava temelje se na principu zabrane diskriminacije (npr. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim.socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o pravima djeteta , te povrh svih Konvencija o zabrani torture, mučenja i drugih nehumanih postupaka ili kazni).

Poveljom Ujedinjenih nacija uspostavljen je koncept jednakosti svih Ijudskih bića koji je postao temelj duha svih međunarodnih i evropskih instrumenata za zaštitu Ijudskih prava i osnovnih sloboda.

Članom 8. pomenute UN rezolucije predviđeno je da država-članica preduzme neophodne, efektivne mjere kako bi se okončala praksa pojave svih pokreta koji doprinose rasplamsavanju rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i svih vidova netolerancije uključujući ekstremne političke partije, pokrete i skupine kao što su neonacisti i skinheads grupe.

Bosna i Hercegovina je opredjeljena za razvoj demokratskog društva i puteve evropskih integracionih procesa na kojima se potrebno opredijeliti za otvoreno, antidiskriminacijsko društvo bez retrogradnih elemenata kao što su fašističke i neofašističke organizacije (četnici,ustaše,organizacije naslonjene na tradiciju Handžar divizije) koje su nažalost u agresorskom ratu koji se odigrao na tlu BiH 1992-95.god. odigrale značajnu ulogu raspirujući nacionalnu i vjersku mržnju i netrpeljivost podrivajući hiljadugodišnje postojanje bosansko-hercegovačke države i vodeći istu (tada srednjeevroski razvijenu zemlju) umjesto u članstvo Evropske Unije u užas rata u kojem je diskriminacija bila iskazana u svim mogućim oblicima i prema svakom Ijudskom biću i svemu Ijudskome (genocid- egzemplaran primjer Srebrenica), djeci, (npr.broj ubijene djece u BiH iznosi 16.854 u Sarajevu 1601, a ranjene 34.712, u Sarajevu 14.946) ženama (znatan broj žena - žratava krivičnog djela silovanja i žena nad kojima je izvršena prisilna trudnoća), gradovima (urbicid- razaranje Sarajeva, Mostara, spomenika kulture i nacionainog blaga od izuzetnog istorijskog značaja) kako bi se umjesto povezivanja bogastva različitosti uništilo sve ono je drugačije.

Poučena dosadašnjim nažalost negativnim iskustvom tragičnih konflikata na vlastitom tlu Bosna i Hercegovina je pokrenula inicijativu za donošenje Zakona o zabrani rada svih fašističkih i neofašističkih organizacija u Bosni i Hercegovini.

Imajući u vidu činjenicu da se bosansko-hercegovačka jurisprudencija dobrim dijelom zasniva kako na evropskim tako i UN dokumentima za zaštitu Ijudksih prava (kao što su konvencije, povelje i paktovi), te direktivama kako Evropske unije tako i Vijeća Evrope koje zabranjuju diskriminaciju, viktimizaciju,mobing,uznemiravanje ili poticanje na vršenje diskriminatorskih radnji može se konstatovati da donošenje Zakona o zabrani rada svih fašističkih i neofašističkih organizacija u Bosni i Hercegovini ne samo da nije u suprotnosti sa pomenutim instrumentima za zaštitu Ijudskih prava već u dobroj mjeri doprinosi osnaživanju i implementaciji istih u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.

Na osnovu Zaključka Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojenog na 28. sjednici ,održanoj 29. aprila 2008.god. povodom rasprave o inicijativi u vezi sa pripremom Zakona o zabrani svih fašističkih i neofašističkih organizacija u Bosni i Hercegovini i upotrebe njihovih simbola (uključujući zabranu ustaških, četničkih i organizacija naslonjenih na tradiciju Handžar divizije) Vijeće ministara BiH je na 52. sjednici, održanoj 12.juna 2008.god. zaključkom zadužilo ministarstvo za Ijudska prava da u saradnji sa Ministarstvom pravde BiH realizuje naprijed navedeno. Urađen je radni tekst predmatnog zakona koji će biti prodiskutovan na Javnoj raspravi koja će sae održati 25.maja 2009.god,te će isti nakon toga biti upućen u parlamentarnu proceduru.

Stav Bosne i Hercegovine je da se navedenim zakonom zabranjuje djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija na teritoriji Bosne i Hercegovine, te da antidiskriminacijske norme sadržane u istom nisu privremenog već univerzalnog karaktera što samim tim isključuje svaki vid eventualnog preispitivanja značaja navedenog zakona.

Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine obavijestilo je Ministarstvo za Ijudska prava.putem Stalne misije Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama u Ženevi, da je predsjedavajuća Komiteta UN-a za eliminaciju rasne diskriminacije gđa Fatimata -Binta Victoeria Dah na 74.zasjedanju istog informisala Komitet da je,u skladu sa članom 65 Pravila procedure Komiteta isti razmotrio i usvojio izvještaj Bosne i Hercegovine o nastavku ,,follow-up" procesa nakon razmatranja Inicijalnog izvještaja Bosne i Hercegovine (februara mjeseca 2005.god.).

Vezano za stav 11 zaključnih posmatranja UN komiteta tj. „usvajanje amandmana relevantnih odredbi Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojim bi se obezbijedilo jednako uživanje prava glasa (,,ius suffargi"), kako aktivnog tako i pasivnog ,za sve građane BiH, bez obzira na etničku pripadnost istih. Imajući u vidu činjenicu da navedeno zahtjeva izmjene članova IV i V Ustava koje propisuju da samo pripadnici „konstutivnih naroda" (Bošnjaci.Srbi i Hrvati) mogu biti birani važeća zakonska rješenja diskriminatorskog su karaktera, članom X - Izmjene i dopune.tačka 1. Amandmanske procedure propisano je da „Ustav može biti mjenjan i dopunjavan samo odlukom Parlamentarne skupštine za koju je neophodna dvotrećinska većina glasova. Dakle.do izmjena i dopuna Ustava Bosne i Hercegovine amandmanskim putem još uvijek nije došlo, ali se intenzivno vode razgovori na bh političkoj sceni u cilju iznalaženja pozitivnih i nediskriminirajućih ustavnih rješenja.

- U Federaciji BiH stupanjem na snagu Zakona o radu, 05. novembra 1999. godine, zakonodavac je pokušao riješiti status zaposlenika na tzv. „ čekanju posla". Stupanjem na snagu Zakona ovi zaposlenici su se zatekli na čekanju posla, a prema zakonskonskoj odredbi u tom statusu mogli su ostati još najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, ako poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad (član 143. stav 1. Zakona). Pored toga, u članu 143. stav 2. Zakona predviđeno je da zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31.12.1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu Zakona pismeno ili neposredno obratio poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, smatrao se također, zaposlenikom na „čekanju posla".

Takođe, Zakonom o radu je predviđeno da zaposlenik koji je smatrao da mu je poslodavac povrijedio njegova prava utvrđena članom 143. Zakona imao je pravo da podnese žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju čiana 143. Zakona. O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalnih komisija rješava Federalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu. Prema podacima kojima raspolaže Federalna komisija, kantonalnim komisijama je sa 05.11.2000. godine (roka do kojeg su se mogle podnositi žalbe) podneseno ukupno 52.286 žalbi, radi regulisanja radno pravnog statusa, odnosno zahtjeva za uspostavljanje radno- pravnog statusa.

Prema saznanjima Federalnog ministarstva rada i socijalne politike FBiH pitanje izvršenja odluka zavisi prije svega od ekonomske stabilnosti poslodavca koji je obavezan da donesenu odluku izvrši, a nikako od etničke pripadnosti žalitelja.

- U Republici Srpskoj, Narodna skupština Republike Srpske je u aprilu mjesecu ove godine razmatrala i usvojila Informaciju o ostvarivanju prava na otpremninu po članu 182. Zakona o radu. Odredbama člana 182. do 189. Zakona o radu - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik RS» br. 55/07), (ranije odredbe člana 152. i 159), propisani su uslovi i način ostvarivanja prava na otpremninu licima kojima je u periodu od 31.12.1991. do dana stupanja na snagu tog zakona tj. do 16.11.2000. godine, na nezakonit način prestao radni odnos, a čije se sjedište poslodavca nalazi na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske.

U roku od tri mjeseca Ministarstvo rada i boračko-invalidkse zaštite RS je zaprimilo 58.488 zahtjeva lica koja smatraju da im je radni odnos prestao nezakonito u smislu odredbe člana 182. Zakona o radu. O pravu na otpremninu shodno odredbi člana 185. stav 1. Zakona o radu odlučuje posebna Komisija koju imenuje ministar nadležan za poslove rada. Komisija se sastoji od predsjednika i četiri člana koji se imenuju iz reda pravnih stručnjaka koji imaju iskustvo u primjeni propisa o radnim odnosima i ne vrše nikakve političke niti državne funkcije.

Komisija za implementaciju člana 182. Zakona o radu je samostalna i nezavisna u svom radu, radi timski, i o svakom podnesenom zahtjevu odlučuje većinom glasova članova komisije.

Otpremnina koja se ostvaruje u skladu sa članom 182. Zakona utvrđuje se u visini od 1,33 do 3,00 prosječne plate u Republici Srpskoj u poslednja tri mjeseca prije mjeseca kojima se priznaje pravo na otpremninu u zavisnosti od dužine radnog staža kod poslednjeg poslodavaca.

Otpremnina koju Komisija utvrdi radniku i koju radnik ostvari po članu 182. i 183. Zakona o radu, u nedostatku Fonda isplaćuje se po odluci Vlade Republike Srpske na teret sredstava „Ostala budžetska potrošnja" na taj način su u prošloj a i ovoj budžetskoj godini vrši isplata otpremnina, kroz organizacioni kod u ministarstvu nadležnom za polsove rada. Komisija je u 2008. godini donijela 1.659 rješenja kojima je pozitivno riješila, odnosno priznala pravo na otpremninu u 966 zahtjeva, odbila pravo na otpremninu u 614 slučajeva, odbacila kao neosnovana 53 zahtjeva, žalbeni (drugostepeni postupak) je okončan u 275 predmeta, odgovorila na 52 tužbe. Što se tiče ukupnih rezultata komisije od početka rada do danas rješeno je 10.270 zahtjeva. Od toga su: odbačena 1.542 zahtjeva, odbijeno 4.159, priznato pravo na otpremninu u 4.550 predmeta i ustupljeno na nadležnost 19 predmeta. U ovom periodu upućena su 9.942 dopisa strankama za dopunu predmeta, kao i 753 rješene žalbe.

Po priznatim rješenjima otpremnina se obračunava i isplaćuje prema prosjeku plate u Republici Srpskoj u trenutku isplate sredstava, tako da lica kojima je pravo na otpremninu priznato nisu oštećena što se tiče same visine priznate otpremnine.

Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS je po obezbjeđenju sredstava za 2008. godinu u iznosu od 2.500.000,00 KM izvršilo isplatu na osnovu pravosnažnih rješenja za 1.357 lica, putem „Pošta Republike Srpske". U proteklom periodu (2007. i 2008.) na osnovu 2.702 pravosnažna rješenja ukupno je isplaćeno 4.500.000,00 KM. Ukupno je do sada priznato pravo na otpremninu u 4.672 slučaja, tako da isplata predstoji za 1.970 lica. Aktivnosti Komisije su i dalje u toku i ne može se reći tj.napisati koji je to rok u kojem će biti rješeni svi zahtjevi.

Bosna i Hercegovina je opredjeljena da osigura prava svim nacionalnim manjinama, a posebno romskoj manjinskoj zajednici u Bosni i Hercegovini ,u skladu sa najvišim međunarodnim standardima, te u skladu sa međunarodnim konvencijama i drugim dokumentima o Ijudskim pravima i pravima nacionalnih manjina koji su ugrađeni u Ustav Bosne i Hercegovine i druge propise kojim se regulišu prava i zaštita nacionalnih manjina. Bosna i Hercegvina kontinuirano radi na zaštiti i promicanju prava nacionalnih manjina

Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina ("Službeni glasnik BiH" broj 12/03 ) od 01.04. 2003. godine kojim se priznaje 17 manjinskih zajedica (Albanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Njemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci) predstavlja krucijalni dokument koji uređuje temeljne postavke položaja svih manjina na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Prava manjina utvrđena u zakonu se ostvaruju i impelmentiraju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, pa samim time i u svih 10 kantona Federacije Bosne i Hercegovine.

Skupština Republike Srpske usvojila je Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Republike Srpske, koji predstavlja daljnju razradu i konkretizaciju Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine. Viada Federacije Bosne i Hercegovine izradila je takođe Zakono o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u Federaciji Bosne i Hercegovine krajem 2008. godine. ("Službene novine Federacije BiH" broje 56/08). Na kantonalnom nivou u okviru Federacije BiH ne postoje još ovi zakoni.

Dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine otvorena je mogućnost, odnosno propisana obaveza da manjinske zajedniice zavisno od procenta učešća u stanovništvu, obavezno imaju svoje predstavnike u lokalnim organima vlasti - skupštinama opština/ općinskim vijećima, kao i mogućnost njihovog učesća na svim razinama vlasti u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti u BiH.

Konstituisano je Vijeća za nacionalne manjine pri Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Egzistira i Savjet za nacionalne manjine Repubiike Srpske pri Narodnoj Skupštini Republike Srpske. Zakonom o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u Federaciji Bosne i Hercegovine predviđeno je, takođe, osnivanje Vijeća nacionalnih manjina Federacije Bosne i Hercegovine, kao savjetodavnog tijela Parlamenta Federacije BiH. U toku je njegov odabir i imenovanja članova.

Sektor za izbjeglice, raseljene osobe i stambenu politiku, je od osnivanja Ministarstva za Ijudska prava i izbjeglice, u okviru Vijeća ministara BiH, razvijao zakonski i podzakonski okvir, koji definira način ostvarivanja prava na pomoć u procesu povratka izbjeglica i raseljenih osoba, bez obzira na nacionalnu ili etničku pripadnost. Konkretan rezultat ove aktivnosti je Zakon o izmjenama i dopunama zakona o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH („Službeni glasnik BiH", broj 33/03), koji je u kasnijoj fazi harminizirao entitetske zakone iz ove oblasti sa državnim zakonom. Također, na osnovu citiranog zakona razvio se vrlo transparentan način odabira korisnika pomoći u procesu povratka, a to se osiguralo i Uputstvom o načinu i procedurama odabira korisnika projekata povratka i rekonstrukcije stambenih jedinica („Službeni glasnik BiH", broj 48/06). Temeljem ovoga uputstva implementiraju se Zajednički projekti i neki drugi projekti koje implementiraju međunarodne humanitarne organizacije u BiH

Shodno naprijed navedenom, a u kontekstu prezentiranja mogućnosti za dobijanje pomoći za rekonstrukciju stambenih jedinica u funkciji povratka u prijeratna prebivališta (a samim time i Roma), želim posebno istaknuti činjenicu da relevantni zakonski i podzakonski akti kojima se regulira ova problematika, potencijalne korisnike pomoći prepoznaju isključivo kao izbjeglice iz BiH, raseljene osobe u BiH i povratnike odnosno državljane Bosne i Hercegovine . Svaka druga vrsta diskriminacije po bilo kojem osnovu je apsolutno isključena i kao takva protuzakonita.

Kako Romi mogu ostvariti pravo na rekonstrukciju prijeratnih domova, odnosno za obezbjedenjem zaštite prava i interesa Roma i drugih manjina, vezano za smještaj? odgovor je vrlo jasan ,,pod istim uslovima kao i drugi građani Bosne i Hercegovine".

Isti uslovi se primjenjuju iskključivo kada se radi o zahtjevu za rekonstrukciju stambene jedinice u funkciji povratka na prijeratno prebivalište ili na relokaciju objekta iz 1991. godine, čije se odobravanje, na osnovu Uputstva o načinu i procedurama odabira korisnika projekata povratka i rekonstrukcije stambenih jedinica, odvija po vrlo strogim procedurama.

Svaka druga pomoć u cilju stambenog zbrinjavanja Roma nije predmet postojeće zakonske regulative, koja je donešena s ciljem realizacije prava iz Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Vlasti u Bosni i Hercegovini svjesni teškog položaja romske zajednice u BiH u svim segmentima života, a posebno u oblasti stambenog zbrinjavanja uradile su i usvojile nacionalni program "Strategije BiH za rješavanja problema Roma" od 2005. godine, koji predstavlja usvajanje 15. posebnih programa aktivnosti iz različitih oblasti života koji će uticati na izmjenu i poboljšanje ukupnog socijalnog položaja romske populacije u BiH (obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje, zdravstvena i socijalna zaštita, popis stanovništva i drugo).

U tom smislu, Vijeće ministara BiH, na 54. sjednici, održanoj 03. jula 2008. godine u Sarajevu je:

- usvojilo Akcioni plan Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite;
-donijelo Odluku o osnivanju Koordinacionog odbora za praćenje provođenja Akcionog plana Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite;
- usvojilo je Deklaraciju o pristupanju "Dekadi uključenja Roma 2005. - 2015. " i Program Dekade. Istovremeno je ovlašten predsjedavajaći Vijeća ministara BiH dr. Nikola Špirić da potpiše Deklaraciju;
- Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić je u septembru 2008. godine potpisao Deklaraciju Dekade, čime je Bosna i Hercegovina i zvanično pristupila Dekadi uključenja Roma.

Vlasti Bosne i Hercegovine, u svom Akcionom planu Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite nastoje ostvariti zacrtane ciljeve i postići rezultate koji bi trebalo da, do kraja Dekade romske inkluzije, tj. do 2015. godine, garantuju sveukupni napredak i poboljšanja položaja romske manjinske zjednice u Bosni i Hercegovini u svim bitnijim oblastima životne egzistencije.

Formiran je i Koordinacioni odbor za praćenje provođenja Akcionog plana za rješavanje problema Roma iz oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite. Koordinacioni odbor je već održao četri sastanka, usvojio je Poslovnik o radu, kao i izradio nacrt Operativnog plana aktivnosti i prioriteta za 2009. godinu.

Od strane Predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine imenovan je Nacionalni koordinator za rješavanje problema Roma u Bosni i Hercegovini gospodin Maksim Stanišić i odluka je objavljena u Službenom glasniku BiH" broj: 5/09.