Knjiga Isus iz Nazareta poznatog talijanskog teologa i bibličara Ortensija da Spinetolija prvo je njegovo djelo predstavljeno hrvatskoj čitateljskoj publici. Svaki prijevod, pa tako i ovaj, sadrži manjkavosti koje sam nastojao, koliko mi je bilo moguće, svesti na najmanju mjeru. Ipak ne mislim da sam, s obzirom na moje skromne sposobnosti, to u potpunosti ostvario. Budući da do sada nemam mnogo prevoditeljskog iskustva (ovo je ipak prvi prijevod knjige u koji sam se upustio) nadam se da će neko buduće ponovljeno izdanje biti daleko uspješnije.
Sadržaj
1. Domovina
2. Obitelj
3. Odgoj
4. Razvoj: od drvodjelje do proroka
5. „Četrdeset dana“ novicijata u jeudejskoj pustinji
6. Osvjetljavanje poziva
7. Prvi koraci
8. Neobična družina
9. Ne viče na trgovima
10. Male objaviteljske inovacije
11. Došao je da nadopuni zakon i proroke
12. Stvarno Božje lice
13. Odluke prednosti
14. Čudotvorac
15. Bez vlastite obitelji
16. Potreba za samoćom i molitvom
17. Prorok mira
18. „Kraljevstvo Božje“ započinje ovdje
19. Ne povlasticama Izraela
20. Proroci koje nije čitao, psalmi koje nije citirao
21. Zbogom Galileji
22. Poraz
23. Prvo isticanje Isusovih namisli i prorijekla
24. Apoteoza, to jest velika metamorfoza: počasni naslovi uz i umjesto povijesnih činjenica
Ciljevi i ključne teme
Ova knjiga istražuje povijesni i ljudski lik Isusa iz Nazareta, nastojeći ga osloboditi od kasnijih teoloških idealizacija i prikazati kao proroka koji je živio u konkretnim društvenim i religijskim okolnostima svoga vremena. Cilj rada je otkriti srž Isusovog proročkog iskustva i njegovu nakanu da ljudima približi Božju prisutnost kroz poruku ljubavi, praštanja i radikalne obnove ljudskih odnosa.
- Analiza povijesnog konteksta Palestine u 1. stoljeću.
- Isusov odnos prema zakonu, religioznim vođama i društvenim marginalcima.
- Dekonstrukcija dogmatskih predodžbi o Isusovom rođenju i identitetu.
- Isus kao putujući prorok koji naviješta Kraljevstvo Božje.
- Kritičko sagledavanje evanđeoskih izvještaja o čudima i uskrsnuću.
Auszug aus dem Buch
Poteškoća
Govor o Isusu može krenuti sa dvije točke gledišta: od počasnih naslova, odozgor (“sin Davidov”, “mesija”, “gospodin”, “sin Božji”) i od onih općih, odozdol (“sin Marijin”, “sin Josipov”, “drvodjelja”, “drvodjeljin sin”, “čovjek”, “onaj čovjek”, “sin čovječji”). Sve su ove slike prisutne u evanđeoskim izvorima, dakle legitimne i u jednom određenom smislu istinite, samo što su neke bile i još uvijek jesu, omiljenije, razglašenije, dok su druge prešućene, ako ne upravo zaboravljene.
Kršćansko propovijedanje bilo je uglavnom panegiričko, elogijsko; nastojalo je dati važnost iznad svega superiornosti, Kristu se može pridodati transcendencija, zbog čega je istaknulo udaljenost od smrtnih osobina na način da je pospješilo porast divljenja, pobožnosti, štovanja njemu u čast. Mjesto rezervirano za Isusa uvijek je gore, na jednom tronu, na oltaru, više nego dolje. Pojavljuje se također na križu, ali više kao “kralj” nego kao “prokletnik”. Rodio se ipak “od žene”, podsjeća Pavao Galaćane, ali uprkos tome nije jednostavan čovjek. Prije mu treba pristupiti na koljenima negoli uspravno.
Isus je uvijek jedan od ljudskog roda, samo što je preobučen u dostojanstvo, moć, koju nitko od ljudi nikada nije mogao preuzeti na sebe. Ukoliko bi se ipak o njemu pričalo kao o čovjeku, treba odmah pridodati “čovjek – Bog”.
Sažetak poglavlja
Domovina: Prikaz geografskih i političkih uvjeta Palestine u Isusovo vrijeme, s naglaskom na rimsku okupaciju i složenu religijsku situaciju.
Obitelj: Razmatranje Isusovog obiteljskog porijekla i rasprava o smislu njegove "braće" i "sestara" u kontekstu novozavjetnih tekstova.
Odgoj: Opis Isusovog formiranja u vjerskom kontekstu Nazareta, uloga sinagoge i učenje zanata u očevoj radionici.
Razvoj: od drvodjelje do proroka: Analiza Isusovog poziva kao procesa koji se kristalizirao u njegovoj intimi, a ne kao naglog božanskog zahvata.
„Četrdeset dana“ novicijata u jeudejskoj pustinji: Razmatranje razdoblja povlačenja i susreta s Ivanom Krstiteljem kao ključnog trenutka za Isusovo proročko djelovanje.
Osvjetljavanje poziva: Kritičko tumačenje priče o Isusovim kušnjama kao apologetske tvorevine koja prikriva stvarnu nutarnju dramu proroka.
Prvi koraci: Isusov povratak u Nazaret i Kafarnaum, gdje počinje naviještati "obraćenje" i Kraljevstvo Božje.
Neobična družina: Opis prvih učenika kao običnih ljudi koji nisu uvijek razumjeli Isusove ideje, ali su ga slijedili u njegovoj misiji.
Ne viče na trgovima: Prikaz Isusa kao pučkog propovjednika čiji su govori razumljivi jednostavnim ljudima, bez akademske erudicije.
Male objaviteljske inovacije: Analiza Isusovog odnosa prema ritualnoj čistoći i suboti, gdje naglašava važnost čovječnosti ispred legalizma.
Došao je da nadopuni zakon i proroke: Tumačenje Isusovog stava prema Tori kao poziva na produbljivanje i autentično življenje Božje volje.
Stvarno Božje lice: Razotkrivanje Isusovog shvaćanja Boga kao brižnog Oca koji ljubi sve ljude, suprotno tadašnjem strogo sudskom poimanju.
Odluke prednosti: Naglasak na Isusovom socijalnom programu usmjerenom prema siromašnima, bolesnima i isključenima.
Čudotvorac: Kritička analiza evanđeoskih čuda kao znakova božanske dobrote i milosrđa, a ne kao čarobnih činova.
Bez vlastite obitelji: Istraživanje Isusovog celibata kao praktičnog izbora radi potpune posvećenosti njegovoj misiji.
Potreba za samoćom i molitvom: Prikaz molitve kao neophodnog sredstva za održavanje zajedništva s Bogom i razjašnjavanje vlastitog poziva.
Prorok mira: Isus kao mirotvorac koji nije bio pacifist u modernom smislu, ali je odbijao nasilje i zalagao se za bratstvo među ljudima.
„Kraljevstvo Božje“ započinje ovdje: Sažetak Isusove vizije novog poretka koji se mora ostvariti u sadašnjosti, kroz konkretna djela ljubavi i pravde.
Ključne riječi
Isus iz Nazareta, prorok, Evanđelje, Kraljevstvo Božje, povijest spasenja, kršćanstvo, judaizam, teologija, milosrđe, siromasi, socijalna pravda, biblijska kritika, apologetika, proroštvo.
Često postavljana pitanja
Što je osnovna teza ove knjige?
Knjiga nudi povijesni pogled na Isusa kao čovjeka iz Nazareta, naglašavajući njegov proročki put koji se temelji na iskustvu, služenju i ljubavi, a ne na dogmatskim interpretacijama.
Koje su glavne teme Isusovog propovijedanja prema autoru?
Glavne teme uključuju navještaj Kraljevstva Božjeg, poziv na obraćenje, važnost ljubavi prema bližnjemu bez obzira na porijeklo te zauzimanje za siromašne i potlačene.
Kako se autor odnosi prema Isusovim čudima?
Autor čuda promatra kao znakove proročke prisutnosti i božanske dobrote, ukazujući da je povijesno teško razlučiti prirodne od natprirodnih događaja te sugerira da je važnije razumjeti poruku tih djela.
Kako knjiga interpretira Isusovo porijeklo i obitelj?
Autor se oslanja na evanđeoske tekstove kako bi prikazao Isusa kao čovjeka ukorijenjenog u svoju obitelj i židovsku kulturu, dok istovremeno ukazuje na kasniju tendenciju idealizacije njegovog porijekla.
Što autor misli o Isusovom odnosu prema zakonu?
Isus se prikazuje kao reformator koji zakon interpretira kroz prizmu ljubavi, gdje ljudsko dobro i pravda imaju prednost nad striktnim ritualnim obdržavanjem propisa.
Kako se knjiga bavi Isusovim uskrsnućem?
Uskrsnuće se tumači kao misterij vjere i proročki navještaj, pri čemu autor ističe razliku između povijesnih činjenica i kasnijeg teološkog iščitavanja događaja.
Kako autor tumači Isusovu smrt?
Isusova smrt na križu interpretira se kao posljedica njegova dosljednog svjedočenja koje je prijetilo tadašnjim religijskim i političkim moćnicima, a ne kao unaprijed određena žrtva za grijehe svijeta.
Na koji način knjiga gleda na povijesni lik Isusa u odnosu na Krista vjere?
Autor nastoji "demitologizirati" Isusa, tvrdeći da je rana kršćanska zajednica često prekrivala povijesne činjenice idealiziranim slikama kako bi Isusa učinila prihvatljivijim svojim teološkim potrebama.
- Arbeit zitieren
- Tihomir Lovrić (Autor:in), 2008, Isus iz Nazareta, München, GRIN Verlag, https://www.grin.com/document/229791
